Sunčeve zrake osim svoga pozitivnog djelovanja, poboljšanja raspoloženja i općenito pozitivnog utjecaja na duh i tijelo, imaju i negativne učinke na kožu i druge dijelove tijela koji se očituju nakon dulje izloženosti suncu. Tako je negativno djelovanje ultraljubičastog zračenja na kožu dobro poznato (ubrzano starenje, veća učestalost pojave raka kože). UV zrake dio su sunčeva spektra. Postoje tri vrste ultraljubičastih zraka UV-A i UV-B (koje su ujedno i najopasnije za naše oči) i UV-C (koje su najmanje opasne).
UVA zrake dopiru do najdubljih dijelova oka, odnosno do mrežnice, te mogu dovesti do degeneracije žute pjege. Osobitost je njihovo kumulativno djelovanje. Stoga je nužno zaštititi oko od najranijeg djetinjstva.
UVB zračenje je 10% ukupnoga ultraljubičastog zračenja i najveća je opasnost za oko. Može uzrokovati teške opekline kože pa tako i kože vjeda, oštetiti rožnicu te izazvati upalu koja se naziva fotokeratitis, čiji su simptomi peckanje, crvenilo, bol, osjet stranog tijela u oku, pojačano treptanje te suženje oka. Dugotrajna izloženost oka tom zračenju povećava učestalost razvoja mrene. Otprilike 10% slučajeva katarakte, odnosno sive mrene pripisuje se zračenju. Ozonski omotač u cijelosti apsorbira UVC zrake. Važno je spomenuti da jačina djelovanja UV zračenja ovisi o nadmorskoj visini i povećana je na većim visinama. Snijeg reflektira 80% pristiglog zračenja, pijesak reflektira 25% UV zračenja te je na plaži povećana UV izloženost. U vodu prodire 95% UV zraka, a 50% dopire do dubine od 3 m. Oštećenjem ozonskog omotača koji sprečava prodor UV zraka na zemlju dolazi do njihova pojačanoga štetnog djelovanja.
